ClaCoLaSI

Klauzalni komplementi između jezičke strukture i identiteta: dokumentovanje, vizualizovanje i teoretisanje o varijaciji u štokavskim (ne)ličnim ugnežđenim klauzama

Clausal Complements between Language Structure and Identity: Documenting, Visualizing, and Theorizing Variation in Shtokavian (Non-)Finite Embedded Clauses (ClaCoLaSI) 

 

O projektu

Projekat Klauzalni komplementi između jezičke strukture i identiteta: dokumentovanje, vizualizovanje i teoretisanje o varijaciji u štokavskim (ne)ličnim ugnežđenim klauzama (eng. Clausal Complements between Language Structure and Identity: Documenting, Visualizing, and Theorizing Variation in Shtokavian (Non-)Finite Embedded Clauses; akronim: ClaCoLaSI) je dvogodišnji istraživački projekat čija je ralizacija počela 2023. godine, a koga finansira Fond za nauku Republike Srbije u okviru Programa Identiteti (#1589). Projekat istražuje varijaciju u upotrebi dopune realizovane kao infinitiv i/ili konstrukcija „da+prezent“ u štokavskoj zoni nekadašnjeg srpsko-hrvatskog jezika. Iako je razlika između infinitiva i konstrukcije „da+prezent“ formalno minimalna, upotreba jednog ili drugog oblika unutar štokavskog dijalekta motivisana je faktorima koji zbog svoje kompleksnosti do danas ostaju poprilično nejasni. Neki govornici koriste oba oblika, ali u drugačijim kontekstima; neki koriste oba oblika, ali ne osećaju bilo kakvu razliku između njih; neki koriste manje ili više isključivo jedan ili drugi oblik. I kako to uglavnom biva, čim se neki fenomen ne razume dovoljno, postaje podložan pogrešnim interpretacijama.

Uže gledano, cilj projekta jeste da eksperimentalnim kvantitativnim metodama izoluje lingvističke od ekstralingvističkih (etničkih, socioekonomskih, kulturoloških, i prvenstveno regionalnih) faktora koji utiču na izbor dopune u govoru štokavskih varijeteta. U tom smislu, projekat podrazumeva izradu strukturirane baze podataka čija će dalja obrada dati rezultate relevantne za lingvistički opis štokavskih varijeteta, te vizualizaciju dobijenih rezultata na digitalnim lingvističkim mapama. Takođe, očekujemo da će dobijeni rezultati biti relevantni u daljim istraživanjima u oblastima teorijske lingvistike i sociolingvistike.

Šire gledano, cilj projekta jeste da promovisanjem naučnog, empirijski zasnovanog pristupa varijaciji u jeziku spreči razvoj negativnih društvenih stereotipa i predrasuda zasnovanih na upotrebi slušaocu nedovoljno bliske ili uhu neprijemčive varijacije. Razlike koje postoje u upotrebi infinitiva i/ili konstrukcije „da+prezent“ mogu i moraju biti prevashodno i isključivo jezičke, a jezik, odnosno jezička kompetencija je prirodna, biološka datost svakog govornika. Razlozi zašto određeni govornici ne koriste infinitiv, jednako su značajni kao i razlozi zašto ga drugi koriste, i ne smeju se povezivati bilo sa pozitivnim ili negativnim stereotipima, odnosno markerima pozitivne ili negativne identifikacije. Iz navedenog proističe i razvoj društvene svesti o odnosu tzv. nestandardnih jezičkih varijacija i jezičkog standarda. Standardni jezik ili jezička norma jeste neophodno kompromisno rešenje kako bi se varijacija svela na nivo koji bi bio prihvatljiv svim govornicima, što doprinosi uspešnijoj komunikaciji. Međutim, to ne znači da je varijacija koja ostaje u našem govoru u neformalnim društvenim kontekstima inferiorna. Svaki fenomen u jeziku podjednako je prirodan i fascinantan, i zahteva prepoznavanje, razumevanje i uvažavanje. Isto tako, jezička norma nije nepromenljiva, već se mora prilagođavati onim varijacijama koje vremenom postaju dominantne u jeziku, a što zahteva njihovo stalno praćenje. U tom smislu, očekujemo da će rezultati projekta imati uticaj kako na jezičku politiku, tako i na jezičko planiranje.

 

            

Vrh strane